субота, 9. јун 2012.

MASTER NOVINARSTVA - SMER TEORIJE KULTURE FPN BU

 ORIGINALNE KNJIGE JASNE JOJIĆ  I NJENE ČASOPISE - LEK I AMAJLIJA - ZA SREĆU I LJUBAV, I ZA ZDRAVLJE I LEPOTU - PO RECEPTIMA DREVNIH PREDAKA MOŽETE NARUČITI SAMO KOD IZDAVAČA - KULTURNO-IZDAVAČKI CENTAR GORGON - 00381-65-216-416-0  IZ SRBIJE  065-216-416-0. NA OSTALIM SAJTOVIMA PRODAJU SE PIRATI! NEMOJTE IH NARUČIVATI JER TEKST NIJE VERAN ORIGINALU   http://www.lekiamajlija.com/    http://www.vlaskamagija.com/     www.jasnajojic.com

* Master Jasna Jojić je rođena 27. januara 1963. godine u Boru
* Maturiral je u srednjoj školi za usmereno obrazovanje – Kultura i javno informisanje – smer novinarstvo, u Boru, 1981.
* Studirala je na Filozofskom fakultetu Beogradskog Univerziteta – smer filosofija.
* Na Fakultetu političkih nauka Beogradskog Univerziteta, na smeru Teorija kulture novinarstvo, odbranila je master rad „Žena u mitu, magiji i ranohrišćanskoj religiji“, pod mentorstvom profesora dr Čedomira Čupića na predmetu – kulturna antropologija. Rad je odbranila pred komisijom: profesor dr Đuro Šušnjić, prefesor dr Čedomir Čupić, profesor dr Gordana Daša Duhaček.
RADNO ISKUSTVO U NOVINARSTVU, OBJAVLJENI TEKSTOVI I ESEJI:
* Od 1984. do 1995. godine bavila se dizajnom nakita u svojoj firmi “JJP Style”. Sa unikatnim proizvodima odabrana je da kao dizajner predstavljam SFR Jugoslaviju na izložbi EXPO 1992. u Sevilji. Do 2004. imala je sedam samostalnih izložba dizajna i nakita i u tom periodu novinarstvom i publicistikom, bavila se periodično.
* Od 1995. godine profesionalno se bavi novinarstvom u Kompaniji »Novosti«. Za to vreme je, u dnevnom listu »Večernje novosti« objavila više od 6.000 rubrika, reportaža i feljtona a od 2003. godine, normirana je i u nedeljniku Kompanije »Novosti« – »Revija 92«, u kojem je objavila još oko 3.500 istraživačkih ili analitičkih rubrika i komentara sa naglaskom na neophodnost usvajanja demokratskih vrednosti, razbijanja socijalnih tabua i nepoželjnih društvenih pojava.
* Autor je više od 60 dugih eseja – intervjua profila sa značajnim srpskim i inostranim ličnostima iz oblasti politike, istorije i nauke.
* Uz dozvolu Kompanije »Novosti« do 2003. objavljivala je  tekstove u nedeljniku »Svedok« i mnogim mesečnicima i specijalizovanim periodikama. Autor je ili koautor na desetine publikacija za muzeje, institute, turističke organizacije.
* Objavljivala je  eseje u zbornicima  “Matice Srpske”, časopisu za nauku i kulturu “Razvitak”, i u zbornicima etnologije, arheologije i publicistike.
PROJEKTI I MEDIJSKE KAMPANJE:
* U »Večernjim novostima« (na rubrici kultura), i u drugim izdanjima Kompanije “Novosti”, od 1997. do 2000. osmišljavala je  i realizovala medijske kampanje za promociju i pomoć arheološkim nalazištima, arhitektonskoj baštini i životnoj sredini i prirodnim rezervatima u istočnoj Srbiji. U »Večernjim novostima« objavljeni su serijali rubrika Jasne Jojić sa apelima za zaštitu: rimskih lokaliteta Šarkamen, Krivelj i Romulijana, i praistorijskih lokaliteta Lepenski Vir, Rudna Glava, Donja Bela Reka, Brestovačka Banja, Borsko jezero, Tilva Roš; – kampanje sa arheološko-etnološkim i istorijskim rubrikama realizovala je i objavljivala u “Večernjim novostima” u saradnji sa ekspertima iz Zavoda za zaštitu spomenika Republike Srbije, Arheološkog instituta Filozofskog fakulteta i SANU, iz Prirodnjačkog muzeja, Narodnog muzeja, Muzeja rudarstva i metalurgije, muzeja u Kladovu, Negotinu i Majdanpeku, potom iz Turističke organizacije opštine Bor, JP “Đerdap” Kladovo, Zlotska pećina, Gamzigradska Banja, Brestovačka Banja, Golubačka tvrđava…
* Vodila je višegodišnju kampanju za hotel “Lepenski Vir” iz Donjeg Milanovca koja je podrazumevala proglašenja a onda i promociju prirodne i antropološke baštine Nacionalnog parka »Đerdap«.
* Sarađivala je na scenarijima više dokumentarnih emisija i serijala RTS-a iz oblasti medijske prezentacije kulturne baštine.
* Jedan od osnivača kulturno-izdavačkog centra “Gorgon” Beograd, udruženja za promociju i zaštitu kulturne, istorijske i prirodne baštine.
* Autor knjiga i feljtona kojima godinama pokušava da, pitkim novinarskim jezikom i intrigantnom, narodu bliskom uređivačkom koncepcijom, što široj čitalačkoj publici u Srbiji i sličnim govornim područjima, približi mnoštvo informacija iz kulturnog nasleđa u oblasti filosofije, etnolologije, antropologije, arheologije, psihologije, sociologije i istorije, i to pre svega na osnovu citata svetskih i domaćih auteriteta ovih nauka i sopstvenih istraživanja.
*Među prvim je novinarima koji su imali hrabrosti da  objavljuje rezultate merenja zatrovanosti vazduha u Boru, zbog izduvnih gasova iz Topionice bakra Rudarsko-topioničarskog basena “Bor” i drugih INcidenata i javašluka. Zbog pokušaja da rubrikama o zaštiti životne sredine podigne ekološku svest u Srbiji, (i pre nego što je država osnovala Ministarstvo za ekologiju), više puta je bila pred sudom, optužena za novinarsku klevetu i uznemiravanje javnosti!
* Od 1995. do 2000. godine kao novinar u borbi protiv nedemokratskog režima u Srbiji više je puta bila tužena a u vreme Šešeljevskog zakona koji je za novinare predviđao kaznu zatvorom, dve godine je trajalo suđenje na kom je Jasna Jojić bila optužena zbog uznemiravanja javnosti jer je u „Večernjim novostima“ mesecima  objavljivala rubrike kako se radioaktivna plastika iz velikih postrojenja za naftu u Srbiji skladišti i spaljuje uz neregionalne puteve… Na sreću nikada nije osuđena za klevetu, i u najvišim instancama sudska veća su je oslobađala krivice za klevetu.. 
* Uporedo sa političkim i ekonomskim nestašlucima i javašlucima u Srbiji, Jasna Jojić ne odustaje od želje da javnosti pokaže kako je na prostorima Balkana i pre Balkanskih ratova bilo života – i to aktivnog i kvalitetnog. Uporno istražuje literaturu i obilazi i najzabitije prostore, intervjuišući poslednje svedoke autentičnih običaja, verovanja i rituala koje je kasnije preuzela i prisvojila hrišćanska zajednica proglašavajući kao svoje obrede farbanja jaja, osvećivanja vodice bosiljkom… Posebno se posvetila običajima i verovanjima Vlaha koji žive u Istočnoj Srbiji, njenom rodnom kraju.   Ta istraživanja objavljena su u raznim feljtonima a posle feljtona iz njene  prve knjige “Čuda vlaške magije”, objavljivanog početkom 2000. godine u “Večernjim novostima”, u kojem je omaškom napisala “vlaška nacija”, otvorena je žusttra debata –  Jasna Jojić nije isterana iz Redakcije  a Vlasi su nekoliko meseci kasnije, na popisu, dobili mogućnost da u koloni nacionalnost posle 600-700 godina upišu, po sopstvenoj želji i nahođenju,  – Vlah.
* Mnogobrojnim tekstovima apelovala je da novinari dobiju zaštitu kao službena lica i pored mišljenja mnogih novinarskih lidera da tu instituciju “nemaju ni daleko razvijene zemlje”.

ČLANSTVO U PROFESIONALNIM ORGANIZACIJAMA:
* Internetional Federation of Journalists (IFJ)
* Udruženje novinara Srbije (UNS) – od 2002.

IZ BIBLIOGRAFIJE
Jasna Jojić je autor
  • antropološko-etnološke knjige »Čuda vlaške magije – običaji i verovanja iz Timočke Krajine, sa recenzijom Etnološkog instituta SANU,(»Triptih«, Beograd),  čije je prvo izdanje objavljeno 1999. godine, feljtonizirano u »Večernjim novostima«, doprinelo otvaranju javne rasprave posle koje je Vlasima dozvoljeno da se na popisu stanovništva prvi put u istoriji izjašnjavaju kao nacija, odnosno nacionalna manjina.

  •  političko-sociološkog eseja u obliku intervjua “TEST-AMEN–T – kao tolerancija”, sa diplomatom SFRJ, Milojem Popovićem, (“Prometej”, Novi Sad, 2008), u kojoj se pored istorijskih činjenica otvaraju kulturološke dileme poput odnosa države i crkve sa osvrtom na uticaj Srpske pravoslavne crkve na društvene promene u Srbiji, edukaciju mnjenja i političke ideologije.

  •  antropološko-sociološke knjige “Vlaška magija 1”, (“Prometej”, Novi Sad, jul 2009. -  izmenjeno i dopunjeno izdanje knjige “Čuda vlaške magije”),  koja je rezultat višegodišnjeg istraživanja kosmogonije, mitologije i običaja Vlaha, dela naroda koji naseljava istočnu Srbiju – Timočku Krajinu i Homolje. U njoj su i ispovesti koje sam sakupila od najpoznatijih vlaških vračara koje čuvaju kulturnu tradiciju i obilje citata iz spisa koje su, prethodna dva veka, u naučnim radovima i knjigama o toj oblasti publikovali eminentni, domaći i inostrani etnolozi, antropolozi i lekari.

  •  antropološko-sociološke knjige “Vlaška magija 2”, (“Prometej”, Novi Sad, septembar 2009. – nastavak knjige “Vlaška magija 1”) koja govori o kultu mrtvih, kultu svetlosti i vatre,  edituje pesme i igre iz  kolektivnih rituala… Dakle, rezultate iz mojih istraživanja i citate iz istraživanja naučnika tokom 20. veka. Knjiga je obuhvatila i sociološko-psihološki momenat sadašnjosti kroz ispovesti onih koji kod takozvanih vlaških vračara i danas odlaze po savet i pomoć.

  •  mitološko-etnološke knjige “Magija biljaka – i lek i amajlija“, (I izdanje “Prometej”, Novi Sad, oktobar 2009; II izdanje »Gorgon«, Beograd, avgust  2010). Knjiga je kompilacija mojih istraživanja o narodnoj medicini i priče o 33 biljke – o svetom odnosu koje su prema flori imali vračevi vavilonske i faraonske kulture, monasi katoličke i pravoslavne crkve i filosofi kroz vekove.

  •  antropološke knjige „Kalendar za srećne dane – verovanja i običaji evropskih naroda“ („Gorgon“, Beograd, april 2010.  Prvo  izdanje izašlo je pod naslovom „Magijski kalendar za crvena slova“, decembra 2009). Knjiga kroz opise kulturne i religijske baštine ukazuje da ljudi velike praznike, koja ih god vera prisvaja, još od praistorije pa do danas, obeležavaju pod istim datumima, kada se inače dešavaju astronomski važni fenomeni. Knjiga time ukida nacionalne, verske, ideološke i generacijske razlike i ponovo plasira tezu najuvažavanijeg antropologa, dr DŽ.DŽ. Frejzera koji je u 19. veku, u svom epohalnom delu „Zlatna grana“ dokazivao da je u praistoriji ceo evropski kontinent imao jedinstvenu religiju i tvrdio da će «jednog dana snovi stare magije postati stvarnost nove nauke».

  •  mitološko-etnološke knjige “Magija biljaka 2 – i lek i amajlija“,(u štampi, »Gorgon«, Beograd, 2011. – nastavak knjige »Magija biljaka 1«),  sa mitovima, legendama, običajima i zdravstvenim navikama predaka vezanim za 33 vrste drveta, sa dodatkom o kultu drveta u antropološkom nasleđu širom sveta i naglaskom na slovensko nasleđe. Knjiga je napisana uz obilje citata iz dela Veselina Čajkanovića,  Pavla Savića Nišavljanina, Tihomira Đorđevića i Vuka S. Karadžića.

  •  antropološke knjige »Rečnik sujeverja – triput pljucni i u drvo kucni«, (rukopis je u pripremi za štampu, »Gorgon«), koja na osnovu prikupljenih citata iz antropoloških dela K.L. Strosa, E. Levija, DŽ.DŽ.Frejzera, M.Elijade i R.Štajnera, i iz mnogobrojnih spisa antičkih pisaca kao i iz  dela etnologa sa područja Balkana i Srbije, govori o sličnim verovanjima naroda širom sveta. Knjiga pokušava da dokaže kako  milenijumima opstaju u osnovi isti mitovi i  ukazuje na nepostojanje vremenskih i geografskih granica i na postojanje univerzalnog civilizacijskog duha.
  • etnološko-sociološke knjige “Čudesni rituali” (Vlaška magija 3), koja je u pripremi za štampu “Gorgon” a opisuje metode tradicionalne magije prilagođene savremenim stremljenjima i  otkriva rituale i bajalice koje se danas koriste za prizivanje sreće, ljubavi i blagostanja.

  • antropološkog eseja -  “Žena u mitu, magiji i ranohrišćanskoj religiji”, koja na zanimljiv način uz manje poznatih istorijskih činjenica govori o dometima  i granicama debata o mogućnosti postojanja matrijarhata i svrhama patrijarhata, kao i o  uticaju  tih  debata  na  društvene  promene,  (na osnovu  arheoloških pretpostavki, odnosno, pisanih izvora od neolitske revolucije do ranog hrišćanstva,  i,  uz razmatranje  mode-rnih teorija o stvaranju i rušenju  kulta  žene).


  • Medicinskog priručnika AJURVEDA – dijagnoza i samo-lečenje u medicini drevne Indije – knjiga je ilustrovani priručnik o znanju mudraca sa Istoka Ršija koje je o čoveku zapisano skoro pre 5000 godina u spisima Vede.. više o knjizi na http://www.ajurvede.com/, a ovde samo jedan citat koji mnogo kazuje:  Ajurveda uopšte ne promoviše odricanje, čovek po njoj ništa ne mora da žrtvuje, nijednu ružnu naviku ne mora da odsrtani. On samo treba da prihvati neke nove navike, da u svoj život unese raznovrsnost logike, da se poigrava sa sopstvenim disanjem, položajem ruku, položajima tela,, zanimljivim  istraživačkim pritiskanjem … tako će bez ikakve muke nove misli potisnuti stare, a pogubne navike nestaće pred  korisnim  navikama.  Sa Ajurvedom,  dakle,  apsolutno svaki čovek može doseći  najznačajniji segment ove stare nauke -  usavršavanje moći samodiscipline gde disciplina podrazumeva kontrolu nad sopstvenim životom i kontrolu nad okruženjem.
Ajurveda je jedina medicina koja se ne bori protiv smrti tela već protiv patnje i   bola“, piše Jasna Jojić